Pridjev koji bi najbolje mogao sažeti karakter ove zgrade je „lapidarna“. Ne samo u doslovnom smislu koji sugerira njezina neuobičajena obloga od mramora iz Carrare. Zbog rastera stupova i greda s tankim profilacijama koji označavaju katove zgrada kao da predstavlja školski primjer iskonskih arhitektonskih pravila. Njezin je volumen određen visinom i širinom fasade okrenute prema Fabrikstrasse kao i razmjerno velikom dubinom terena (gotovo 60 m) te mjerilom dvoetažne arkade na Fabrikstrasse koji definira užu stranu zgrade. „Jednostavni“ raster koji kombinira vodoravne osi i visinu katova korišten je da bi se popunio prostor koji time postaje zatvoren, premda kod arkada na užoj strani osi variraju u širini.

Neprekinuta mramorna obloga na stupovima i vodoravna razdvajanja katova stvaraju „auru“ zgrade gledano s ulice, dok jednako neprekinuta obloga od orahovine predvorja i atrija dodaje radnom okruženju luksuzan ugođaj. Naravno, lapidarna arhitektonska logika primijenjena na ovu zgradu imala je za cilj povezati kampus u cjelinu. Sam je Lampugnani dao smjernice za još nedovršenu pretvorbu Novartisovog istraživačkog dijela. Za njegovu bi se administrativnu zgradu moglo reći da nanovo ispisuje ta načela u obliku arhitektonskog izričaja.